Pogled iz drugog kuta
stope u pijesku
Shoutbox
26.3.2014. 11:53 :: kostum badut murah
kostum badut murah
26.3.2014. 12:12 :: kostum badut murah
kostum badut murah
5.4.2014. 3:59 :: hotel murah di jakarta

hotel murah di jakarta

13.5.2014. 20:39 :: Pembicara Internet Marketing
[if gte mso 9]>Pembicara Internet Marketing

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

13.5.2014. 21:14 :: Pembicara Internet Marketing
[if gte mso 9]>Pembicara Internet Marketing

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

17.5.2014. 20:18 :: Tas Foto Anak Murah
[if gte mso 9]>Tas Foto Anak Murah

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

17.5.2014. 20:42 :: Tas Foto Anak Murah
[if gte mso 9]>Tas Foto Anak Murah

[if gte mso 9]>X-NONEX-NONEINfalsefalsefalse0Normal// //

23.5.2014. 20:03 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hubungi: 0853 1598 3263
23.5.2014. 20:22 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hubungi: 0853 1598 3263
24.5.2014. 3:11 :: Tas Foto Anak
Tas Foto Anak, Hubungi: 0853 1598 3263 (Telkomsel)
24.5.2014. 3:31 :: Tas Foto Anak
Tas Foto Anak, Hubungi: 0853 1598 3263 (Telkomsel)
24.5.2014. 4:09 :: Produsen Mukena
Produsen Mukena
24.5.2014. 5:05 :: Produsen Mukena
Produsen Mukena
24.5.2014. 5:05 :: Produsen Mukena
Produsen Mukena
29.5.2014. 3:48 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hub: 0853 1598 3262 (Telkomsel)
29.5.2014. 4:07 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hub: 0853 1598 3262 (Telkomsel)
31.5.2014. 19:48 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Hp. 0853-1598-3263 (Telkomsel)
http://tasfotoanakmurah.blogspot.com/
2.6.2014. 11:44 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Pemesanan Hubungi : 0853-1598-3263 (Telkomsel)
2.6.2014. 12:05 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak, Pemesanan Hubungi : 0853-1598-3263 (Telkomsel)
4.6.2014. 7:49 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak Azallea, Hp. 0853 1598 3263 (Telkomsel)
4.6.2014. 8:10 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak Azallea, Hp. 0853 1598 3263 (Telkomsel)
4.6.2014. 12:23 :: Tas Sekolah Anak
Tas Sekolah Anak Azallea, Hp. 0853 1598 3263 (Telkomsel)
8.6.2014. 23:24 :: Bisnis Token Listrik
Bisnis Token Listrik | www.kompas-inet.com
12.7.2014. 4:12 :: Cara Jualan Pulsa Listrik

Cara Jualan Pulsa Listrik | www.kompas-inet.com/2014/07/cara-jualan-pulsa-listrik.html
22.8.2014. 5:18 :: TOYOTA AUTO2000 BANDUNG
TOYOTA AUTO2000 BANDUNG | http://kredithargatoyotabandungauto2000.wordpress.com/
22.8.2014. 5:23 :: KREDIT TOYOTA BANDUNG

KREDIT TOYOTA BANDUNG | http://kredithargatoyotabandungauto2000.wordpress.com/
23.8.2014. 4:19 :: TOYOTA AUTO2000 BANDUNG
TOYOTA AUTO2000 BANDUNG | http://hargakredittoyotaauto2000bandung.blogspot.com/
Blog
utorak, ožujak 8, 2011
Lijepo ja danas biti žena,čvrsta i postojana kao stijena,

uvijek radišna,nikad lijena,nježna i tiha kao morska pjena!

Lijepo je znati da nas je više,

da nam se trag ipak ne briše i da zbog nas

svijet drugačije miriše i da smo uvijek tu,

bile glasne ili tiše.

 

ŽIVJELE MI!!!!

 

SRETAN DAN ŽENA!!!!!!!!!!!!!!!!

Nika-07 @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 27, 2010
Draga mama,

Prije svega željela bi ti zahvaliti što si podarila život bratu i meni. Znam da ti nismo bili uvijek najbolji, posebno dok smo bili mali i nestašni. Prerano si ostala udovica , ja sam imala 10, a brat 16 godina, ni tada nisi bila sebična , a mogla si biti sebična i gledati da sebi ugodiš i središ život. Ostala si s nama, bila si nam i mama i tata. Nesebično si nam pomagala da završimo školu, da se zaposlimo i  situiramo. Kada smo postali odrasli ljudi i imali svoje obitelji uvijek si bila tu da nam pomogneš i daš savjet.

Nikada nisi zaboravila na naše rođendane, imendane. Nikada nisi štedjela na zagrljajima i lijepoj riječi. Kada smo se mi veselili i ti si se veselila s nama, kada smo plakali plakala si s nama. Kad nam je bilo najteže u životu bila si tu i uvijek si znala pronaći najljepše riječi ohrabrenja i nade.

Draga mama,

hvala ti što si nas naučila živjeti, voljeti i poštovati.

Hvala ti što si nas naučila dijeliti i pomagati drugima

Hvala ti što si nas naučila vjerovati.

Usadila si vjeru u nas i mi znamo da ćemo se ponovo sresti, znam da si sada u tatinom zagrljaju a Renatu si privila u svoje skute. Jednako tako znam da ćeš nas sa osmijehom dočekati jednom kada i mi dođemo k tebi. Znam da ćeš raširiti svoje ruke i priviti nas u svoje krilo kao i onda kad smo bili djeca.

Draga mama,

Znam da ti nisam mogla dati toliko koliko si ti dala nama,a dala si nam puno, podarila si nam čitav svoj život, podarila si nam čitavu sebe,

Doviđenja mama i hvala ti na svemu.

Nika-07 @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 11, 2009
ŽIVOT
Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga.
Majka Tereza
Nika-07 @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009

Dva putujuća anđela zaustavila su se kod bogate obitelji, da prenoće. Obitelj nije bila ljubazna i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste, smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu.

Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je anđeo primijetio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mlađi anđeo upitao zašto je popravio rupu. Stariji anđeo je odgovorio: "Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine".

Sljedeće noći anđeli su došli u vrlo siromašnu kuću. Ljubazan domaćin i njegova žena su s njima podijelili svoju večeru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se dobro naspavali i odmorili.

Kada se sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na njivi.

Mlađi je anđeo bio istinski bijesan i pitao starijeg anđela kako je mogao to dozvoliti:

"Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao.

Drugi domaćin ima vrlo malo i usprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i čak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava ugine".

Drugi anđeo je opet odgovorio:

"Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine. Kada smo bili u hladnom podrumu, primijetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato.Posto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogatstvo, popravio sam rupu zato da više ne može naći to zlato.Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje.

Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine". Ponekad se desi točno to, kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.

Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.

Vremenom ćeš saznati... Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...

Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...

Ostave lijepe tragove u našim srcima...

I nikada više nismo isti kao sto smo prije bili, jer smo upoznali dobrog prijatelja !!!

Jučer je povijest.

Sutra je zagonetka!

Danas je poklon.

 

Nika-07 @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, srpanj 10, 2009

Crna Kronika, 01. 07. 2009.

Danas je I. S. (56) poslije teške prometne nesreće pobjegao s mjesta zločina ostavivši više od četiri milijuna teško ozlijeđenih slučajnih prolaznika. Većina je teže ozlijeđenih ostavljena da leži na cesti prema EU koja je već duže vrijeme blokirana za promet u oba smjera.
Molimo svjedoke ove teške nesreće da se jave najbližoj policijskoj postaji zbog rješavanja ovog teškog zločina. Napominjemo da su osim gaženja mnogi nastradali odbačeni u duboku provaliju udarcima prednjeg kraja blindiranog skupocjenog BMW-a crne boje u vlasništvu naglo propale političke stranke. Bjegunca ćete lako prepoznati po skupocjenom satu na ruci i nekoliko para ženskih i muških nogu koje mu vire iz guzice…


Ujedno se ispričavamo čitateljima zbog objave ove vijesti u rubrici Crna kronika, ali rubrika Vjerovali ili ne već je odavno popunjena…

 

Nika-07 @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009
ako planirate na more,a još uvijek niste odlučili gdje, pogledajte stranicu pa preporučite i drugima
www.apartmani-kovacic.webs.com
Nika-07 @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009
Nika-07 @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008

Danas je godišnjica pada Vukovara. Imala sam prilike upoznati mnoge obitelji koje su pod kišom granata bježale iz Vukovara da bi spasile glavu. Mnogi od njih na žalost nisu imali priliku vratiti se u Vukovar na svoje ognjište, umrli su u progonstvu. Onima  koji su se vratili nisu cvale ruže, na žalost ne cvatu im ni danas.Vukovar je bio bogat grad, a danas je najsiromašniji na ovim prostorima. Svima su puna usta grada heroja i danas mnogi hodočaste u Vukovar da mu izraze počasti. Grad će oživjeti danas, svjetlost će ga obasjavati dok ne ugasnu lampioni. A što tada? Opet će se tuga i jad uvući u srca građana Vukovara,opet će iznova biti nezaposleni, na rubu siromaštva. Zar nikome iz Vlade nije palo na pamet da na dan sjećanja na Vukovar svakom građaninu Vukovara daruju 100 kuna. To se ne bi ni osjetilo na državnom proračunu,ali  tada bi mnoga lica bila vedrija, a srca ispunjena radošću, jer bi tada Ti isti ljudi iz grada heroja znali da mislimo na njih i da nam je stalo do njih.

Nika-07 @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008

Rajku sam upoznala još dok sam bila dijete.Znala sam samo da je iz nekog grada u Srbiji ,a  Stjepana, mog susjeda, upoznala je u Njemačkoj, gdje su se i vjenčali.Sagradili su veliku kuću na početku sela i uvijek je nas klince zvala i dijelila nam bombone.Otvorili su obrt i marljivo radili.Na žalost nisu mogli imati djece, pa su Stjepanovoj braći i sestrama pomagali školovati njihovu djecu.Kad sam se udala otišla sam iz mog sela, pa Rajku i Stjepana nisam baš često viđala. Jednom mi je mama rekla da je Stjepan jako bolestan i da su ga doktori otpisali.

Jednog proljetnog dana odlučila sam otići na hodočašće u Međugorje. Ugodno sam se iznenadila kad sam vidjela da ću u autobusu sjediti baš sa Rajkom. Pričale smo o djetinjstvu, njezinim nećacima, poslu i na kraju o Stjepanovoj bolesti.U jednom trenu me upitala da li mi je čudno da ona kao pravoslavka ide na hodočašće u Međugorje. Osmjehnula sam se i rekla  „Za Boga miloga, Rajka, pa moj Bog je i Tvoj Bog, kakve veze ima koje si vjeroispovijesti, pa molimo se istom Bogu.“ Tada je tiho jecajući počela pričati kako je Stjepan završio bolestan u bolnici, donijela je kofer novaca i stavila doktoru na stol i zavapila da ga spasi i da mu pomogne da ozdravi. Doktor joj je vratio kofer s novcima i rekao:- „Gospođo, mi smo sa medicinske strane učinili sve, sada je red na Onom gore, da učini svoje.“. Rajka je uzela kofer i otišla na Kamenita vrata da se pomoli.Stjepana su sutradan otpustili iz bolnice da umre doma.Uzela je medicinsku sestru da Stjepana njeguje tri dana i otišla u Međugorje. Dok smo tako pričale u busu, jedna djevojčica je u košarici nosila poruke iz Biblije ispisane na komadiću papira.Rekla sam Rajki da uzme jednu poruku,jer to je Poruka njezinog puta. Uzela je Poruku i zbunjeno me pogledala, očekujući da joj objasnim o čemu se radi. Na listiću papira pisalo je „Vjera te Tvoja spasila“…kroz suze sam joj objasnila da se više ne mora brinuti jer je Bog čuo njezine vapaje i molitve.

Od tada je prošlo 6 godina Stjepan se oporavio i stvarno izgleda super.Prodali su kuću i kupili stan u gradu. Srela sam ih neki dan u gradu dok su šetali, osmijeh im nije silazio s lica.

Nika-07 @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 13, 2008
je moj rođendan, pa da Vas malo počastim....
Nika-07 @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008

Dubravka sam upoznala u srednjoj. Bio je odličan učenik i uvijek spreman svakome pomoći.Više se ne sjećam kako i na koji način smo počeli sjediti zajedno.Bilo mi je ugodno u njegovu društvu, imao je poseban smisao za šalu pa su mi cure iz razreda  pomalo bile zavidne.Nakon nastave odlazili smo u Neboder na frape od banana, a tada bi pričali o djetinjstvu, roditeljima i svojim snovima. Silno je želio postati svećenik, ali mu roditelji nisu dali.Kad god bi spomenuo da želi na teologiju njegova mama je plakala. Proveli smo prekrasne dvije godine zajedno. Nakon mature život nas je odveo drugim putovima. Izgubili smo kontakt, ja sam se udala, a on je otišao u vojsku.

Početkom devedesetih kupovala sam auto u njegovom rodnom gradu.Ljudi su nas pozvali u kuću da napišemo kupoprodajni ugovor. U jednom trenu ugledala sam svetu sličicu utaknutu na staklu regala. Uzela sam je u ruku i okrenula. Ostala sam bez teksta.Na pozadini je pisalo da je to Uspomena na prvu svetu misu, a ispod toga njegovo ime i prezime.Pitala sam ljude od kojih sam kupila auto znaju li gdje je Dubravko? Rekli su da je negdje u Zagrebu kapelan. Zagreb je velik, ima puno crkava i župa. Zamolila sam jednog našeg prijatelja svećenika da mi ga pomogne naći. Već sutradan mi je javio na kojoj je Dubravko župi. U imeniku sam pronašla broj i nazvala sa strahom da nije već otišao u neki drugi grad. Kad se javio na telefon nisam mogla vjerovati da je to on.Oboje smo bili sretni. Dok smo razgovarali čula sam u pozadini ženski glas kako spominje moje ime. Bila je to njegova mama, rekla je da sam se samo ja mogla sjetiti i tražiti ga.Od tada se povremeno čujemo. Nekoliko puta smo dogovarali da dođe kod mene i upozna moju obitelj, ali nikako da uskladimo vrijeme.

Ove nedjelje je Dubravko držao propovijed u mojoj župnoj crkvi.Moj župnik i on su prijatelji pa ga je zamolio da mu drži propovijed na srebrnoj svetoj misi.Nakon mise smo se pozdravili i porazgovarali. Upoznao je mog Iveka, a djecu će upoznati kad dođe kod nas na ručak.Prošle su 24 godine od naše mature, ali kao da nije prošao ni dan.Sve je ostalo isto, osim što smo sada 24 godine stariji.

Nika-07 @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008

Bilo je već kasno popodne, kolegica Barbara  i ja pijuckale smo kavu čekajući večeru. Zazvonio je telefon.Ugodan ženski glas tražio je Barbaru.Barbara me začuđeno pogledala, a znala sam i zašto, nju nikad nitko nije zvao na posao.

Nešto kasnije, poslije večere Barbara je ispričala svoju priču:

„Radila sam u Zagrebu kod jedne obitelji kao dadilja.Bila sam mlada , imala sam svega 18 godina.Obitelj u kojoj sam radila bila je imućna i često su im dolazili prijatelji na večeru.Na tim večerama morala sam biti i ja, bila sam dio obitelji. Na jednoj takvoj večeri upoznala sam Borisa. Bio je veoma lijep i zgodan.Koliko sam uspjela shvatiti iz razgovora, on je upravo diplomirao. Nisam ni sanjala da bi se on zaljubio u dadilju. Kao u bajci, zaljubili smo se i ubrzo vjenčali. Nakon svega godinu dana braka rodila sam moju prvu kćer, a nakon tri godine braka i drugu kćer. Nisam više radila kao dadilja, sada sam imala svoju obitelj, a Boris je zarađivao više nego dovoljno.Kad je moja mlađa kćer navršila jednu godinu  Boris je spakirao kofer i rekao da odlazi kod druge žene.Nismo se svađali, ja sam neutješno plakala i nisam vjerovala da se to događa meni. Ubrzo sam shvatila da sam ostala sama sa dvoje male djece i potražila sam posao.Uz svu nesreću imala sam sreće i odmah dobila posao u hotelu kao sobarica. Boris se oženio Brankom, nisu mogli imati djece. Branka je voljela moju djecu i obavezno bi im kupila poklon za rođendan. Kad su moje cure odrasle i odlučile se udati Boris je financirao svadbe. Kad je starija kćerka rodila prvo dijete Boris je kupio kompletnu opremu za bebu, sve od pelena do krevetića.Ljudi su me često pitali zašto mu dozvolim da nam se miješa na taj način u život.Volim ga i sretna sam što on sa drugom ženom voli našu djecu.A danas? Danas je Branka nazvala da mi kaže da je Boris našao neku mladu djevojku i otišao od nje. Plakala je i preklinjala me da joj pomognem da ga vrati.Ne znam kako, nisam ga mogla zadržati uz sebe uz svu ljubav prema njemu, sa dvoje djece.“

Danas,dvadeset godina kasnije Barbara uživa u mirovini sa svojih petero unučadi.Kad sam je zadnji puta srela rekla je da se Boris više ne javlja otkako je otišao od Branke.
Dodatak.23.06.2009.
Neki dan sam saznala da je Barbarina mlađa kćerka umrla od raka , shrvana je i nikako da pronađe mir i smisao života. Ta vijest me toliko pogodila da nisam u stanju nazvati Barbaru i utješiti je.Mislim da ću jedno popodne otići kod nje na kavu.


Nika-07 @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 16, 2008

Bio je početak srpnja, odlučili smo jedan vikend provesti kod prijatelja da malo bolje upoznamo otok i na kraju krajeva da odlučimo gdje ćemo te godine provesti godišnji odmor. Taj vikend je padala kiša, nismo razgledavali otok i nismo išli na kupanje. Pasalo mi je kišno vrijeme, ostali smo u kući i razgovarali.Za večerom nam se pridružio jedan stariji bračni par.Gospođa je odmah sjela do mene i ponudila me vinom. Nisam baš ljubitelj vina, ali je nisam mogla odbiti.Kako je vrijeme prolazilo primijetila sam da ona sve više poseže za čašom, a njezin muž bi je prijekorno pogledao preko stola.Ona bi odmahnula rukom i rekla;-Štefek, daj se smiri pak smo na godišnjem, kaj onda ako se i napijem!!..

Negdje oko ponoći gospon Štef je otišel u krevet, a gospođa Neva  i ja smo ostale pričati. Tada mi je ispričala da žive u Zagrebu zajedno sa troje djece i dvoje unučadi.Nakon 30 godina radnog staža ostala je bez posla, a kad je ostala bez posla tada je utjehu našla u alkoholu.A zapravo , kako je sama zaključila, problemi nisu nastali tada već mnogo, mnogo ranije. Kad je rodila treće dijete ubrzo je opet ostala u drugom stanju. Gospodinu Štefu  to nije pasalo pa ju je prisilio na abortus.I tako još dva puta. U prvo vrijeme nakon abortusa osjećala se normalno, kao da se ništa nije dogodilo. A onda su počele noćne more.Sanjala je djecu kako je dozivaju, budila bi se sva u znoju i plačući. Potražila je liječničku pomoć, ali od toga ništa. Na kraju je otišla kod svećenika na razgovor i on ju je pokušao utješiti. Ni to nije pomoglo.Sve češće je odlazila na Kamenita vrata, da se pomoli pred kipom Majke Božje , a onda bi otišla u Katedralu na ispovijed. Svećenik bi joj savjetovao da izabere tri imena i da izmoli određene molitve za tu djecu. Ona je izabrala tri muška imena i molila svaki dan za djecu. Ni tada nije nalazila utjehe. Nakon toga je počela odlaziti na Mirogoj i tražiti grob svoje djece.Nije ga našla.Nema ga.Pokušala sam joj objasniti da fetusi završavaju zajedno sa medicinskim otpadom, negdje na paljenju ili u smeću.

Razgovarale smo skoro do zore,objasnila sam joj da je to postabortivni sindrom i da se javlja kod svih žena koje naprave abortus, kod nekih na žalost i nakon 20 godina. A onda sam joj pokušala objasniti da  prvo mora oprostiti gospodinu Štefu koji ju je natjerao na abortus, a onda sebi koja je na to pristala.Uostalom zar Bog ne prašta svima, problem je što ljudi ne znaju praštati jedan drugom i sebi samima.

Gospođa Neva i ja nismo se više srele ,mislim da joj je to bio i zadnji odlazak na more, stisnule ih financije.Nazvala me za Uskrs, između ostalog rekla sam joj da imam curicu od dvije godine. Tada se rasplakala i blagoslovila me.Rekla mi je da je prestala piti,a kad joj je bilo najteže sjetila se mene i našeg razgovora, a to joj je dalo snage da nastavi dalje živjeti.

Nika-07 @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 16, 2008
Nika-07 @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008

Gospodina Ivana upoznala sam kad sam se zaposlila. Bio je izuzetno mršav , a  lice mu je bilo ispijeno od bolesti.Rijetko sam ga viđala na poslu,često je bio na bolovanju. Kolegica mi je jednom spomenula da su ga već i doktori otpisali.Pravo je čudo da je ostao živ.

Početkom rata dobila sam premještaj na drugo radno mjesto.Posla skoro da i nije bilo.U početku smo svi dolazili na posao, a onda je došla direktiva da na svakom radnom mjestu dežura po jedan. U jednom danu bilo nas bi nas najviše petero na poslu.Radili smo po 12 sati, ma vraga radili, pili smo kavu, jeli i gledali vijesti.Gospodin Ivan je upao u moju smjenu pa sam ga imala prilike malo bolje upoznati.Iako baš nije bio pričljiv  uspjela sam doznati da se dobro osjeća i da su mu svi nalazi OK. Jedno popodne dok smo pijuckali kavicu gospodin Ivan mi je rekao:-„ Znate kolegice pratim vas već neko vrijeme, znam da ste vjernica  i mislim da bi vama mogao ispričati moju životnu priču.“ Začuđeno sam ga pogledala ali nisam ništa rekla samo sam ga dalje slušala.
 – Čitav život sam bio ništarija i pijanac.Imao sam prekrasnu ženu i dvije kćerkice.Imao sam dobar posao, nisam ga znao zadržati. Više sam spavao po grabama  uz cestu nego doma u krevetu.Ništa na svijetu nije mi bilo sveto, ni žena, ni djeca , ni brak ni obitelj.Samo mi je bila sveta čaša i alkohol. Jedne noć sam tako spavao u grabi blizu kuće.Auti su jurili cestom, čuo sam, ali nisam se mogao podići.Bilo mi je loše, osjećao sam bol.Mislio sam da ću ispustiti dušu.Ne sjećam se što se tada desilo, ne znam tko me našao.Probudio sam se u bolnici.Bolničko osoblje je trčalo oko mene i samo sam uspio čuti kad je netko rekao da me moraju operirati inače mi nema spasa. Uspavali su me.Pao sam u komu.Svakodnevno dolazila mi je u posjetu žena sa kćerkicama.Bile su još male, nisu još ni krenule u školu.Dok je žena plakala pored kreveta, one su me dozivale i pjevale pjesmice koje su naučile u vrtiću. Tada su svi bili uvjereni da kad je čovjek u komi ništa ne čuje.Nije istina, ja sam sve čuo, samo nisam mogao reagirati.U komi sam bio već trideset dana  i tada se u meni nešto prelomilo.Ne znam da li je to bio Bog, ali ja mislim da je bio baš ON. Kleknuo sam pred njega i zamolio sam ga da mi da još jednu šansu.Preklinjao sam ga da mi dopusti da ispravim svaku nepravdu koju sam napravio mojima i na kraju sam obećao da ću svaki dan napraviti jedno dobro djelo. Od toga dana promijenio sam se.Poštujem i volim ženu i djecu.Brinem o njima.Svaki dan vozim ženu na posao i zajedno idemo na gablec. Sa kćerkama se igram, vodim ih u školu, učim s njima , ne samo da sam im tata, ja sam im prijatelj.“


Nekoliko godina kasnije srela sam gospodina Ivana u gradu , vodio je unuku u vrtić.Sa osmijehom me pozdravio i rekao:-Upravo sam se vratio iz ribolova, ulovio sam nekoliko riba ali sam ih vratio u vodu, znaš ,obećao sam svaki dan barem jedno dobro dijelo“.

Nika-07 @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008

Poslije nedjeljne mise jedan sramezljivi stariji covjek dosuljao se u crkvu kako bi se ispovjedio:  
-Neki dan kada se moja supruga nagnula u zamrzivac, podigla joj se haljina. U meni je nesto puklo, skinuo sam joj gacice i navalio ko lud.  
-To nije nikakav grijeh! Voditi ljubav sa svojom suprugom, pa to je normalno ! - odgovori velecasni.  
Covjek se zahvali i lakog srca ode kuci. 
Malo kasnije dolazi starica:  
-Neki dan kada sam se nagnula u zamrzivac podigla mi se haljina i moj covjek skinuo mi je gacice i navalio ko lud. Je to grijeh, velecasni ?  
-To nije nista cega bi se trebali sramiti, Vas muz je maloprije bio ovdje i ja sam mu rekao da je to normalno i cak vise pohvalno da se tako volite i to radite u vasim godinama!  
-Znaci mi smo jos uvijek dobrodosli u crkvu?  
-Svakako, odgovori velecasni.  
-Sada mi je puno lakse, odgovori starica, jer u Kaufland vise nismo !


 

Nika-07 @ 12:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008

Neki dan sam gledala Latinicu u kojoj se pojavila gospođa koja je htjela posjetiti rodilište u Vinogradskoj.Dok sam gledala prilog  prisjetila sam se  mojih boravaka u rodilištu. Ne da sam se samo prisjetila doktora i sestara, prisjetila sam se i jedne gospođe Vinke koja je bila sa mnom u rodilištu prije 21 godinu.Vinka je tada imala 36 godina i rodila je sinčića po imenu Roko. Vjerojatno nikad ne bi ništa saznala o njoj da nije zamolila doktora da ostane još koji dan u bolnici.Kako su u to vrijeme bile zabranjene posjete u rodilištu mlade mame su se intenzivno družile i pričale o svemu. Jedne večeri Vinka nam je ispričala svoju životnu priču.

Udala se veoma mlada  za sina jedinca.Nije joj smetala svekrva jer su imali veliku kuću i nešto zemlje oko kuće. Godine su prolazile, a ona nikako nije ostala trudna.U početku je bila uvjerena da nešto sa njom nije u redu. Iako ju je njezin ginekolog uvjeravao da je sve u redu ona se nije zadržala samo na tom mišljenju..Otišla je u Zagreb na pregled i tamo su joj potvrdili da je savršeno zdrava i da može roditi. Preporučili su joj da dovede muža na pregled. On naravno nije htio čuti za pregled. Kako se netko usuđuje povrijediti njegovu muškost! Možda bi sve ostalo na tome da jednog dana svekrva nije protegnula jezik i počela Vinku optuživati kako je ona kriva što njezin sin nema nasljednika..Optužbe su se pretvorile u svakodnevne svađe i nepodnošljiv zajednički život. Jednoga dana muž je došao s posla i rekao Vinki da se spakira i ode, on je našao mlađu koja će mu roditi dijete.Nakon 15 godina braka spakirala je kofer i otišla kod prijateljice na nekoliko dana dok nije našla stan. Vrijeme je prolazilo, ona je radila,a na poslu je upoznala novog kolegu. Iako se zaklela da se više neće zaljubiti i vezivati, zaljubila se u kolegu Ivana.Kako to inače u životu biva Ivan je bio pod rastavom. Doselio je kod nje u stan i imali su velike planove za budućnost. Ivan je imao dvoje djece koju bi vikendima dovodio u stan. Vinka im je kuhala i brinula o njima. Zavoljela ih je kao da su njezina. Pomirila se s tim da neće imati djece pa je uzela ono što je život ponudio. Nakon nekoliko mjeseci počele su mučnine i jutarnja povraćanja. Otišla je kod doktora koji joj je savjetovao da ipak posjeti ginekologa jer svi simptomi upućuju na trudnoću.Ivanu nije ni spomenula da se loše osjeća i da će ipak posjetiti ginekologa, jer on je taj dan imao zadnje ročište na sudu u vezi rastave. Ginekolog je potvrdio trudnoću i preporučio mirovanje.Vinka je otišla doma spremiti ručak.Ivan se nije pojavio na ručku, a ni iduća tri dana nije dolazio doma. Nije imala telefona pa je četvrti dan odlučila otići u njihovu firmu da vidi zašto nije dolazio doma.Ivana je našla u uredu zatrpanog papirima.Samo je promrmljao- „Oprosti, nisam potpisao razvod braka, vratio sam se ženi i djeci“…Nije rekla ni riječi,okrenula se i otišla. Dok je odlazila suze su joj klizile po licu. Nije znala jesu li suze tuge, ili suze sreće.

Uživala je u trudnoći.Bila je presretna. Ivanu nikada nije rekla da nosi njegovo dijete. Kad je bila već u visokoj trudnoći svratila je u firmu, tada je saznala da je Ivan dao otkaz i otišao u inozemstvo.

Pet godina kasnije žurila sam prema tramvaju na Ljubljanici kada sam čula kako netko doziva moje ime. Bila je to Vinka, pored nje je stajao Roko.Zagrlile smo se,a u očima su nam se zrcalile suze. Maleni nas je čudno gledao.Dok smo pile kavu, Roko je pregledavao slikovnicu i pio sok. Tada mi je Vinka ispričala da joj je umrla svekrva, a muž se nakon par mjeseci rastao od mlade žene.Natjerala ga je da ode kod doktora, a stavila ga je u trenu kad je saznala da je neplodan i da nikada neće imati djece. Kad je Roko imao dvije godine Vinkin muž svratio je do njih.U početku je dolazio bojažljivo, ali kad je vidio da ga je Roko zavolio pitao je Vinku bi li mogao dolaziti češće.Vinka se ponovo zbližila sa mužem.Vjenčali su se na Rokov treći rođendan i od tada žive svi zajedno.
Nikada se više nisam srela sa Vinkom, nadam se da su svi sretni i da će uskoro postati baka.


Nika-07 @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2008

Ljeto se već polako bližilo kraju, sunčeve zrake nježno su se  probijale kroz krošnje stabala koje su okruživale malenu terasu seoskog kafića. Pijuckala sam kavu dok su moja djeca trčkarala po travi , zadihani bi povremeno došli popiti gutljaj soka. Razmišljala sam o čovjeku sa kojim sam se morala sastati.Po glavi mi se svašta vrzmalo, nisam bila sigurna hoće li se pojaviti da konačno dogovorimo taj posao. Iz razmišljanja me prekinuo nježan glas konobarice koja me malo prije poslužila kavom.-„ Gospođo, zvao je gazda , ispričava se zbog kašnjenja, zamolio  je da se još malo strpite.“ Pogledala sam prema ženi i osmjehnula se.Nije mi bilo bitno koliko će kasniti, najbitnije je da se pojavi. Zagledala se u moju razigranu djecu i tada je spomenula da i ona ima sina od 7 godina i jednog malenog još u pelenama. Ponudila sam joj da sa mnom popije kavu pošto nije bilo gostiju. Imala sam osjećaj da joj godi moje društvo i razgovor o djeci.Primijetila sam po govoru da je slavonka. Bila sam uvjerena da je došla iz Slavonije za vrijeme rata. Ali nije. Tada mi je ispričala svoju životnu priču.

Rođena je u jednom malo selu u Slavoniji, bila je treće dijete ne baš bogatih roditelja.Kad je završavala srednju školu upoznala je naočitog i bogatog mladića iz susjednog sela. Marko je bio sin jedinac, živio je sa majkom udovicom. Roditelji su je nagovarali da ga ostavi, on bogataš, a ona sirotica. Nisu je uspjeli nagovoriti. Nakon par mjeseci ona se udala za Marka i njezinoj sreći nije bilo kraja. Odmah su započeli sa gradnjom kuće, kupili novi auto, a kao kruna sreće ona je rodila sina. Pred sam porod oni su uselili u novu kuću.Često bi sa sinom prošetala selom.U pogledima susjeda vidjela je podsmijeh. Mislila je da su joj zavidni na sreći i zadovoljstvu. Povremeno bi joj poneki zlobni susjed dobacio i pitao je za Marka. Nije se obazirala.Ponosno je koračala dalje i uživala sa svojim sinčićem. Iako su kuću sagradili svega stotinjak metara od Markove mame , Marko bi svake večeri obilazio mamu, bio je veoma zabrinut za nju. Nije joj smetalo što Marko svake večeri odlazi kod svoje mame, ionako nema nikog osim nje.Jedne večeri dok je Marko bio kod mame sinčić je dobio visoku temperaturu.Preplašila se i uzela sinčića u naručje i otrčala do svekrvine kuće da je Marko odveze do ambulante. Marka ni svekrve nije bilo u kuhinji, pa ih je pošla tražiti u sobu.Kad je otvorila vrata imala je što i vidjeti.Marko i njegova mama u krevetu, vodili su ljubav. Zanijemila je od šoka. Okrenula se i trčeći otišla sa sinom na hitnu. Nije se više vraćala kod Marka. Otišla je kod svojih.Nakon par mjeseci rastala se od Marka i otišla zajedno sa sinom u Zagreb.Zaposlila se kao konobarica i upoznala mladića koji je prihvatio nju i njezina sina. Nakon godinu dana udala se i rodila još jednog sina.

U tom trenu dojurila su do mene moja djeca vičući –„mamaaaaaaaaa, stigao je striček kojeg čekamo!!!!...Okrenula sam se prema gospodinu kojeg sam čekala, dok su se dvije suze kotrljale licem.Dok smo se rukovali tiho mi je rekao –"Sada Vam je sigurno jasno zašto sam je zaposlio i dao joj kruh u ruke".

Nika-07 @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 4, 2008
Iz mog udžbenika o funkcioniranju javnih službi - koje su cijepljene protiv poduzetničkog upravljanja i poslovanja: Citat iz knjige Motivirani za uspjeh od R. Dennyia o TIMSKOM RADU (metafora javno-uslužnog nepoduzetničkog ponašanja)

Bilo je četvoro ljudi po imenima Svatko, Netko, Bilo tko i Nitko. Valjalo je obaviti neki važan i žuran posao.

Zamolili su Svakoga da to obavi.

Svatko je bio uvjeren da će Netko to napraviti.

Bilo tko je mogao to napraviti, a Nitko to nije napravio.

Netko se naljutio zbog toga, jer je to bio Svačiji posao.

Svatko je mislio da to može napraviti Bilo tko, ali Nitko nije shvatio da Svatko to ne želi napraviti.

Završilo je tako da je Svatko optužio Nekoga kada Nitko nije napravio ono što je Bilo tko mogao napraviti

 



Nika-07 @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 29, 2008

Čovjek ulazi u banku, i staje u red.

Kad je došao do pulta izvadi pištolj i započne s pljačkom banke.

 Kako bi bio siguran da ne ostavlja za sobom nikake svjedoke, okrene se slijedečem u redu i pita ga  ….

"Jesi li me vidio da pljačkam banku ?"

Ovaj odgovara "Da !"

Pljačkaš podiže pištolj, uperi ovome u glavu i …. BANG !  puca, ovaj pada mrtav !!

Pljačkaš brzo odlazi do slijedečeg u redu i pita njega "Jesi li me ti vidio da pljačkam banku ?"

A ovaj mirno odgovara … "Nee, ali je vidjela moja žena !"


Nika-07 @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare